Sunday, July 5, 2009

PRIRODA – TO SMO MI

Nema više komaraca, sve je manje ptica
i riba. Stvorili smo, najzad, takvu životnu sredinu u
kojoj još jedino čovek može da živi


Duško Radović

Ovih dana, iako je kultura modni trend, šetajući gradom, primetićete posmatrajući zelene površine i zajednička dvorišta, da smo, izgleda, zaboravili na kulturu ponašanja prema životnoj okolini i prirodi. Lepota našeg trga u odnosu na one u drugim gradovima ogleda se upravo u zelenilu. Drveće sa zelenilom trave okićeno žutim maslačkom, za nas je oaza života u sivom betonu, koja nas podseća da smo deo prirode iz koje potiču svi naši potencijali i životni elan. Zato je vrlo mučno videti kako deca vrše nasilje nad mladim stablima, dok većina roditelja sedi i ravnodušno posmatra kako njihova mlađarija uvežbava ulogu Tarzana. Još je teže videti mlade ljude, koje neko nije pokušao da razume i prihvati, kako ispoljavaju svoj bes na zasađenim mladicama koje ne mogu da im se odupru. Stavite se u ulogu tog drveta ili zlostavljane životinje. Oni nisu pravi uzrok nevolja među ljudima. Ne zaboravite da su i drvo i pas, ptica, živa bića koja osećaju sve što im činimo, samo što ih ljudsko uho ne čuje ili ih ne razume. Slomljena mladica je isto što i mladić ili devojka kojima su prekinuli snove, mladost, nisu dozvolili da odrastu i pokažu sve što mogu da pruže svetu i ljudima koji dolaze, da im ogreju srca. Šteta je proći pored lepote olistale breze, višnje ili breskve u cvetu i ne primetiti je, ne oslušnuti pesmu ptica... Da su se generacije pre nas bahato ponašale prema prirodi, šta bismo mi od zelenila danas imali? Neko koga volite doći će i posle vas u prirodu da odmori dušu i zagrli travu, odagna tugu. Dajte i sebi i drugima pravo na život.
Zaštitite travu od otpada, ponesite ga u posebnoj kesi, posle izleta do najbliže korpe ili kontejnera. Nije tako teško, a mnogo znači. Slika naše okoline govori ko smo. Ne budite neosetljivi prema prirodi zbog grešaka drugih ljudi prema njoj. Kulturu ponašanja svako stvara sam. Spasimo sami sebe kroz prirodu, dok još možemo. Lepo je uživati u smeni godišnjih doba, u leto otići u polje i stati bos na zemlju i čistu travu, udahnuti punim plućima miris suncem okupanog zelenila. Volite, pazite prirodu, družite se sa njom. Iz nje smo potekli, ona će umeti da se oduži. Vratiće nam životom.

No comments:

Post a Comment